Već 7 godina intezivno pod vođstvom svoje učiteljice Dawn Dancing Ottwer praktikujem šamanizam i gotovo da nije prošao ni jedan mjesec a da nisam dobio pitanje:”Zašto baš ta forma, zašto baš takav šamanizam, kada ima bolji, efikasniji, autentičniji, i na kraju zašto uopšte Šamanizam kada si u meditaciji preko 25 godina”?

Sva ova pitanja su potpuno ispravna, jedino je teško odgovoriti na svih njih a ispuniti očekivanja onoga ko ih postavlja.

I moje prvo pitanje koje sam postavio učiteljici je bilo:”Ja praktikujem neke šamanske meditacije od 1985 godine, u njih me je inicirao jedan šamanski učitelj koji je Sarajevo posjetio iz Sibira, ali sam tokom godina pronašao svoj put u medijtacijama i Bhakti Yogi, ja ne želim da mijenjam religiju, da li to znači da ja ne mogu da praktikujem Šamanizam? Da li postoji bilo šta što osobu diskvalifikuje i čini nepodobnom za Šamanizam? Da li se mora biti “poseban i odabran” da bi se praktikovao Šamanizam”?

U vremenu kada sam postavio ovo pitanje, ja sam se našao na jednoj od najvećih raskrsnica moga života, toliko godina meditacije je bilo iza mene, a ja sam imao osjećaj da ni jedan istinski korak u duhovnosti nisam bio napravio, toliko duhovnih učitelja sam sreo, boravio u Indiji, pročitao toliko mnogo knjiga o indijskoj duhovnosti i filizofiji, a i dalje nisam bio u miru sa sobom. Pročitao sam million odgovora na pitanje, ŠTA JE DUŠA, KO JE BOG, KAKO IZGLEDA DUHOVNI SVIJET, a i dalje nisam napravio ni jedan korak u istinskom razumijevanju KO JE ŠEVKO!

“Vjerovatno da postoji onoliko formi ili načina praktikovanja Šamanizma, koliko postoji i učitelja, ono što ja predstavljam je Šamanizam koji transformiše, koji nam pomaže da osvijestimo svoje najdublje sjenke i programe i ponovo steknemo slobodu svoga bića koju smo imali prije nego što smo njima bili prekriveni. Za Put Alhemičara nema posebnih preduslova, ništa ne mora da se prekine u bilo kojoj duhovnoj praksi, potrebno je samo da se praktičan šamanski rad integriše u svakodnevni život. Šamanski put Alhemičara te možda neće učiniti naizgled moćnim, ali ćeš svoju moć steći kroz ponovnu slobodu kada se oslobodiš programa koji upravljaju tvojim životom, kada iscijeliš blokade i traume ovog i prošlih života, kada se ponovo povežeš i iscijeliš energiju svojih predaka i svoje zemlje. Ja lično mislim da je prvi zadatak šamanske prakse da pomogne praktičaru da ponovo povrati tu slobodu”, odgovorila mi je naša plešuća Vidra na moje postavljeno pitanje.

I zašto bi se onda bilo ko trebao praktikovati Šamanizam?

Poneko započne iz znatiženje, priča o životinjama moći, o putovanju u druge realnosti, o povezivanju sa duhovnim vođstvom ponekad može biti mistična, interesantna, i to je sasvim OK.

Neko započne jer želi da dobije odgovore na pitanja ko sam ja, odgovore koji nisu citati moćnih učitelja i gura, ili drevnih knjiga, odgovore koje će donijeti stvarni smisao MENI ovdje i sada u skladu i odnosu sa MOJIM životom, ne životom nekih, Bog zna kako moćnih ili odabranih učenika. Nakon skoro 20 godina meditacije, meni lično ti odgovori iz tih knjiga nisu značili ništa. Citati najvećih učitelja su mi bili jednako prazni jer nisi mogli biti integrisani u moj život.

Neko započne jer želi da ostvari pomenuti slobodu!

I na putu do te slobode potrebno je da napravimo tri koraka koji predstavljaju suštinu PUTA ALHEMIČARA!

POVEZIVANJE SA SOBOM: Prvi korak je upoznavanje sebe. Ne kroz čitanje prastarih knjiga, već kroz praksu povezivanja i osvještavanja sa životinjama moći, duhovnim vođstvom, pretcima, svojom zemljom. Sve su to energije koje i ovako protiču kroz nas, problem je što smo nesvjesni ovih veza i zato ne možemo iskoristiti njihove kapacitete za naš razvoj i iscjeljenje. Na tom putu osvještavanja postane nam vrlo brzo jasno, kroz DIREKTNO ISKUSTVO a ne kroz naučene citate, odakle unutar nas izvire i zašto, recimo, imamo našu tugu, bijes, bol, ogorčenost. Spoznaja ovih odgovora donosi taj, toliko potrebni osjećaj slobode, ali ne onaj u koji nas uvjerava neko ko je moćniji od nas, već onaj kojeg smo sami osvijestili u našem istinskom biću.

ISCJELJENJE I INTEGRACIJA: Je drugi korak koji nas očekuje na našem putu transformacije. Onog trenutka kada smo osvijestili šta je to što unutar nas treba da bude integrisano, shvaćeno ili otpušteno, jer nam kao program preživljavanja više nije potrebno, onda možemo da iscijelimo taj dio nas. Naša podsvijest veći dio naših trauma “sakriva” od našeg svjesnog življenja pa većina nas možda ima osjećaj kako smo poprilično kompletni, a da nismo ni svjesni svojih trauma i koliko su nas one promijenile i koliko utiču na naš život, da nismo ni svjesni zašto neke emocije tako oblikuju naš život, pa MORAMO živjeti u konfliktima, MORAMO biti bijesni, MORAMO biti žrtva… Na putu iscjeljenja vrlo brzo nam postane jasno da NIŠTA NE MORAMO!
Drevna šamanska učenja nam govore da svako biće u ovom svijetu ima četiri suštinske potrebe: Potrebu za sigurnošću, potrebu za priznanjem ili validacijom, potrebu za egistencijalnom podrškom i potrebu za određenim stepenom discipline.

Potreba za sigurnošću je najizraženija do druge godine našeg života i kada je naša trauma nastala u tom dobu, onda naš život postane programiran strahom ili nasiljem i bijesom, jer kada se ne osjećamo zaštićenim ili bježimo ili se branimo. Možda radi toga što ova potreba nije zadovojena ili je u ovom dobu nastala naša trauma, ulazimo u pogrešne veze i odnose, radimo million stvari kojih nismo ni svjesni, samo zato da bi se osjećali sigurnima.

Potreba za validacijom i priznanjem je potreba koja je najizraženija u dobu od druge pa do sedme godine života. Ako ova potreba nije zadovoljena ili ako je u ovom dobu nastala neka trauma, onda razvijamo pretjerane reakcije ega, aroganciju, samoživost ili prihvatamo program uloge žrtve. Radimo bilo šta da skrenemo pažnju na sebe. Možda postajemo ekscentrici, gubimo granice morala i na svaki način privačimo pažnju koju nismo imali onda kada nam je najviše bila potrebna. Možda ulazimo u veze za koje sigurno znamo da nisu dobre za nas, ali su nam bitne jer u njima dobijamo priznanje i validaciju koja nam nedostaje.

Potreba za egzistencijalnom podrškom je najizraženija u dobi od sedme pa do 15 godine našeg života. Kada ova potreba nije zadovoljena ili kada su trauma nastale u ovom dobu, onda živimo svoj život sa osjećajem egzistencijalne ugroženost, ogorčenosti, gramzivosti. Tada smo samoživi, najbitnije je da mi IMAMO, materijalne stvari nam daju osjećaj da smo sigurni i uz to razvijamo i strah od siromaštva, samoće. Za nas veze nisu ODNOSI već ALAT koji nam daje egzistencijalnu sigurnost. Sa ovakvim programom lako je postati i žrtva zlostavljanja, jer ćemo radije podnijeti bol nego strah da NEMAMO!

Potreba za disciplinom je najaktuelnija u dobi od petnaeste do dvadeset i pete godine života. Ako nemamo određenu vrstu discipline, koja znači i razvijenu svijest i volju, onda postajemo bahati prema životu, prema ljudima. To isto tako znači da takve ljude i privlačimo u naš život i naš život postaje borba. Tada se javlja ogorčenost, osjećanje da nismo voljeni i sl.

Neispunjene svake od ovih potreba stvara programe ili sijenke koje osvješćujemo kroz naš šamanski rad, i uz naučene tehnike šamanskog iscjeljenja, otklanjamo, jedan po jedan, program koji upravljaju našim životom. Tada istinski stječemo osjećaj slobode.

ISCJELJENJE ZAJEDNICE: Je treći korak koji nas očekuje na PUTU ALHEMIČARA. Kada smo integrisani i kompletni onda možemo doprinijeti iscjeljenju zajednice u kojoj živimo. Možda ćemo to raditi kroz naučene korake i šamanske tehnike, možda ćemo jednostavno, zato što smo MI integrisani i iscjeljeni moći potaknuti procese isjceljenja za druge.

Eto zašto je PUT ALHEMIČARA jedinstven i inovativan pristup šamanskoj praksi!

Možda postoje MOĆNIJI šamanski putevi, ali za mene je PUT ALHEMIČARA put koji je meni lično donio najveći stepen integracije o kojem sam samo mogao sanjati!

Ševko Bajić